Ovo je odjeljak za radove-vaše ili copy/pejstane od nekog drugog(u tom slučaju navedite autora,a u prvom,popis literature koja vam je poslužila kao izvor) a tiče se svih mogućih pristupa tumačenju mitologije i pokušajima analize.Nažalost,ako su vam tekstovi predugački,morat ćete ih podijeliti u nekoliko postova.Starting by me;
OPASNI ARHETIPOVI
Ili
Mitologija kao osnova svakog sistema manipulacije masama,
te kao zrcalo društvenih odnosa,osobito odnosa moći među društvenim grupama
Najveća teorija zavjere ikad,kao i najveća i najmoćnija zavjerenička organizacija koja manipulira masama,kreira ih,određuje i usmjerava im umove, jest bilo i ostat će ljudsko društvo.Ljudsko društvo kao institucija bazirano je na dogmatičnim, arbitrarnim i među vladarima dogovorenim mitovima,građeno je tako da vrh uvijek zataškava informacije ili ako ih pušta čini to nakon svoje vlastite cenzure,određuje vjeru, zakone i moral,te pretvara jedinku u kotačić mehanizma.
U pozadini svakog sistema ili pokreta utemeljenog na mržnji prema određenoj društvenoj grupi stoji mit.Svaki izum unutar ljudske kulture kao temelje ima načela plemenske simpatičke magije.Ljudske totemske religije koriste poistovjećivanje s životinjama ne bi li stekle njihovu moć prilagodbe.Dok god je u pitanju poistovjećivanje s životinjom tipičnom za teritorij na kojem dotična osoba živi,ne možemo govoriti o nužno dogmatičnoj ili organiziranoj religiji jer je veoma bliska osobnom,praktičnom iskustvu pojedinca.Tek kada dolazi do seobe određenih naroda,ali njihov totem ostaje,iako se teritorij promijenio,samim time i uvjeti preživljavanja,možemo govoriti o dogmatičnoj,organiziranoj religiji koja se prenosi s koljena na koljeno i u kojoj osobno iskustvo zamjenjuje kolektivno.
Počinjemo pratiti utabanu stazu svojih predaka i od mistifikacije nastaje mitizacija.Da bih objasnila ove pojmove,upotrijebit ću i neke moderne primjere.
Mistifikacija je zamućenje određenog pojma da bi postao nejasan većini.To je,recimo,korištenje latinskog u srednjovjekovnim misama koji obični ljudi nisu razumjeli,kao i korištenje teških riječi i navođenje priznatih autora u intelektualnim tekstovima da bi se ostavilo dojam kako je netko pametniji ili stručniji od nekog drugog.Način usvajanja znanja u obrazovnim sistemima potiče dogmatičnost time što ohrabruje citate i učenje definicija umjesto vlastitih parafraza.Time mistificira teritorij struke i čini ga predatorskim u očima mladih budućih stručnjaka,čini ga nečime što pripada starijim stručnjacima,a ne i njima.Korištenje tuđih verbalnih formi potiče nas da usvajamo i tuđe kognitivne koncepte,samim time,potiče manjak samopouzdanja i manjak želje za kreativnošću u mladom novaku-naučniku.Mistifikacija je također pripisivanje paranormalnih moći određenim društvenim grupama u ranim plemenskim društvima(npr.,ženama u vrijeme mjesečnice.)
Mistifikacija je preteča svake mitizacije koja se nadalje dijeli na deifikaciju i demonizaciju,između kojih je tanka linija.Mitizacija nastaje kada se mistificiranom pojmu dodaju utvrđeni arhetipovi i kao takvi se provlače s generacije na generaciju.
Mitologije su najsnažnija osovina prenošenja društvenih arhetipova iz generacije u generaciju,kroz vjekove,pojedinci ih najlakše neprimjetno apsorbiraju,najmanje su ih svjesni i najteže se mijenjaju.Dakako,pod definicijom pojma mitologije,pogrešno je misliti da je u pitanju samo religija.Svjetovne mitologije jednako su snažne i sveprisutne kao i one religijske,a ljudi ih jednako neupitno uzimaju zdravo za gotovo i robuju im.
Uvod
-Analiza mitološkog predloška- pristupi,tumačenja,metode istraživanja,problemi perspektive
Da bih vam dočarala na što mislim,stavit ću jedan svoj tekst s Eydisa,tj. u originalu iz Usnulih bogova koji tumači par poznatih mitova kroz metode analize diskursa(ne,nije diskurca,osjećam se pozvanom da vas obavijestim jer znam kako funkcioniraju vaši umovi.)
Analiza diskursa,ilitiga narativne forme poznata je svima koji se muče sa studijama književnosti i unutar iste postoji mali milijun pristupa.Onaj koji ja najčešće koristim u narednom tekstu naziva se "manjinskom" dekonstrukcijom,s obzirom da je dekonstrukcija najpopularnija baš među potlačenim društvenim grupama koji su je koristili za kritiku dominantnog društva.Razlog zašto se ja volim baviti dekonstrukcijom,a ne nekim drugim pristupom jest to što je smatram pogodnom za progovaranje o problemu socijalne pravde unutar mitologije,samim time i društva,što je nešto meni od krucijalne i nepobitne važnosti.(znači da me drugi pristupi mitologiji koji se bave drugačijom problematikom manje zanimaju jer se ne tiču direktno mijenjanja društvenog ustroja i stvaranja plodnijeg tla za adaptaciju i infiltraciju demokratskog sustava.)
Isto tako smatram da se takav pristup može smatrati srodnim umjetnosti postmodernizma koja se bavi krivotvorenjem podataka i njihovom infiltracijom u činjenice ne bi li upozorila na fragilnost stvarnosti oko nas,te na nevjerodostojnost povijesti,a pogotovo mitologije.Mogla bih sada povući i paralelu s mojim shvaćanjem "Mozaika Kozmosa" i anarhizma kao bitka(Bačvarko će se sjetiti ovog razgovora),ali o tome ćemo negdje drugdje.
Kada analiziramo narativnu formu imamo posla s nekoliko metamorfoza između nekoliko dimenzija i razina svijesti.Nećemo početi od kokoši i jajeta,(dakle,uvjetovanost jezika i njegov utjecaj na naš um ćemo ostaviti po strani,)već ćemo početi od same ideje koja se javlja u nečijoj glavi.Ideja ili osjećaj prolazi kroz prvu magijsku metamorfozu-pretvaranje u materiju,u našem slučaju,priču,mit,narativnu formu.Kada čitatelj ili primatelj te materijalizirane forme dolazi do danih mu podataka,ta se ista forma prevodi i uobličava unutar tokovina svjesti čitatelja koja se razlikuje od svijesti naratora,samim time,narativna forma dobiva drugačiji oblik,a i tumačenje.Kako na svijetu mitsku narativnu formu prima istodobno ogroman broj pojedinca s različitim razinama svijesti,ona se raspršuje u mozaik i krhotine zrcala koje sa svakog ugla bacaju drugačije svjetlo na problematiku tumačenja određenog simbola.Poput promatranja jednog predmeta iz raznih kutova sobe.Niti jedna perspektiva nije netočna,ali je svaka sasvim sigurno nepotpuna.
*Termin arhetip prvi je upotrijebio psihoanalitičar Carl Gustav Jung,a sama riječ potječe od grčkih riječi arkhaios-star i typos-oblik.Sam se Jung također bavio proučavanjem mitova i podsvijesti za koju je vjerovao da je kolektivna,tj. u pitanju je psihički sloj zajednički svim ljudima unutar kojeg se nalazi zajedničko iskustvo ljudskoga roda.
* mitskim arhetipom možemo nazvati skup određenih idejnih vrijednosti ujedinjenih u jedan misaoni koncept koji se kao takav provlači kroz mitove,priče i vjerovanja određenih naroda u točno određenom društveno oblikovanom i dogovorenom dogmatičnom obliku.
*Strukturalizam se javlja tokom 60-tih godina,a bavi se,osim raščlanjivanjem jedinica na čestice,također i proučavanjem i analizom tih čestica,te ispitivanjem njihovog međusobnog odnosa i utjecaja. Ovoj je školi idejno blizak ruski formalizam čiji je najznačajniji predstavnik Roman Jakobson,a na njih se nadovezuje dekonstrukcija koja se javlja oko desetak godina kasnije. (J.Lacan,J.Derrida)
Nakon lingvistike,te analize i kritike jezika,ovi se pravci polako uvlače u teoriju povijesti pisane riječi,dakle,književnosti,a na koncu polako i u samu kulturnu antropologiju,jer,ako jezik uvjetuje shvaćanje okolnog svijeta,jezik je temelj pisane povijesti i fiktivnih ljudskih umotvorina,a one su,na kraju krajeva,dokaz postojanja naše kulture,od svojih drevnih neuhvatljivih dana pa sve do sadašnjosti. Ovaj se tekst bavi “opasnim” česticama, odnosno, arhetipovima koji proganjaju našu povijest i navode nas i danas,kao nekoć naše pretke, da previđamo korijen nečega što smo uzeli zdravo za gotovo,a zapravo je temeljeno na nekoj drevnoj zabludi.
OPASNI ARHETIPOVI
Ili
Mitologija kao osnova svakog sistema manipulacije masama,
te kao zrcalo društvenih odnosa,osobito odnosa moći među društvenim grupama
Najveća teorija zavjere ikad,kao i najveća i najmoćnija zavjerenička organizacija koja manipulira masama,kreira ih,određuje i usmjerava im umove, jest bilo i ostat će ljudsko društvo.Ljudsko društvo kao institucija bazirano je na dogmatičnim, arbitrarnim i među vladarima dogovorenim mitovima,građeno je tako da vrh uvijek zataškava informacije ili ako ih pušta čini to nakon svoje vlastite cenzure,određuje vjeru, zakone i moral,te pretvara jedinku u kotačić mehanizma.
U pozadini svakog sistema ili pokreta utemeljenog na mržnji prema određenoj društvenoj grupi stoji mit.Svaki izum unutar ljudske kulture kao temelje ima načela plemenske simpatičke magije.Ljudske totemske religije koriste poistovjećivanje s životinjama ne bi li stekle njihovu moć prilagodbe.Dok god je u pitanju poistovjećivanje s životinjom tipičnom za teritorij na kojem dotična osoba živi,ne možemo govoriti o nužno dogmatičnoj ili organiziranoj religiji jer je veoma bliska osobnom,praktičnom iskustvu pojedinca.Tek kada dolazi do seobe određenih naroda,ali njihov totem ostaje,iako se teritorij promijenio,samim time i uvjeti preživljavanja,možemo govoriti o dogmatičnoj,organiziranoj religiji koja se prenosi s koljena na koljeno i u kojoj osobno iskustvo zamjenjuje kolektivno.
Počinjemo pratiti utabanu stazu svojih predaka i od mistifikacije nastaje mitizacija.Da bih objasnila ove pojmove,upotrijebit ću i neke moderne primjere.
Mistifikacija je zamućenje određenog pojma da bi postao nejasan većini.To je,recimo,korištenje latinskog u srednjovjekovnim misama koji obični ljudi nisu razumjeli,kao i korištenje teških riječi i navođenje priznatih autora u intelektualnim tekstovima da bi se ostavilo dojam kako je netko pametniji ili stručniji od nekog drugog.Način usvajanja znanja u obrazovnim sistemima potiče dogmatičnost time što ohrabruje citate i učenje definicija umjesto vlastitih parafraza.Time mistificira teritorij struke i čini ga predatorskim u očima mladih budućih stručnjaka,čini ga nečime što pripada starijim stručnjacima,a ne i njima.Korištenje tuđih verbalnih formi potiče nas da usvajamo i tuđe kognitivne koncepte,samim time,potiče manjak samopouzdanja i manjak želje za kreativnošću u mladom novaku-naučniku.Mistifikacija je također pripisivanje paranormalnih moći određenim društvenim grupama u ranim plemenskim društvima(npr.,ženama u vrijeme mjesečnice.)
Mistifikacija je preteča svake mitizacije koja se nadalje dijeli na deifikaciju i demonizaciju,između kojih je tanka linija.Mitizacija nastaje kada se mistificiranom pojmu dodaju utvrđeni arhetipovi i kao takvi se provlače s generacije na generaciju.
Mitologije su najsnažnija osovina prenošenja društvenih arhetipova iz generacije u generaciju,kroz vjekove,pojedinci ih najlakše neprimjetno apsorbiraju,najmanje su ih svjesni i najteže se mijenjaju.Dakako,pod definicijom pojma mitologije,pogrešno je misliti da je u pitanju samo religija.Svjetovne mitologije jednako su snažne i sveprisutne kao i one religijske,a ljudi ih jednako neupitno uzimaju zdravo za gotovo i robuju im.
Uvod
-Analiza mitološkog predloška- pristupi,tumačenja,metode istraživanja,problemi perspektive
Da bih vam dočarala na što mislim,stavit ću jedan svoj tekst s Eydisa,tj. u originalu iz Usnulih bogova koji tumači par poznatih mitova kroz metode analize diskursa(ne,nije diskurca,osjećam se pozvanom da vas obavijestim jer znam kako funkcioniraju vaši umovi.)
Analiza diskursa,ilitiga narativne forme poznata je svima koji se muče sa studijama književnosti i unutar iste postoji mali milijun pristupa.Onaj koji ja najčešće koristim u narednom tekstu naziva se "manjinskom" dekonstrukcijom,s obzirom da je dekonstrukcija najpopularnija baš među potlačenim društvenim grupama koji su je koristili za kritiku dominantnog društva.Razlog zašto se ja volim baviti dekonstrukcijom,a ne nekim drugim pristupom jest to što je smatram pogodnom za progovaranje o problemu socijalne pravde unutar mitologije,samim time i društva,što je nešto meni od krucijalne i nepobitne važnosti.(znači da me drugi pristupi mitologiji koji se bave drugačijom problematikom manje zanimaju jer se ne tiču direktno mijenjanja društvenog ustroja i stvaranja plodnijeg tla za adaptaciju i infiltraciju demokratskog sustava.)
Isto tako smatram da se takav pristup može smatrati srodnim umjetnosti postmodernizma koja se bavi krivotvorenjem podataka i njihovom infiltracijom u činjenice ne bi li upozorila na fragilnost stvarnosti oko nas,te na nevjerodostojnost povijesti,a pogotovo mitologije.Mogla bih sada povući i paralelu s mojim shvaćanjem "Mozaika Kozmosa" i anarhizma kao bitka(Bačvarko će se sjetiti ovog razgovora),ali o tome ćemo negdje drugdje.
Kada analiziramo narativnu formu imamo posla s nekoliko metamorfoza između nekoliko dimenzija i razina svijesti.Nećemo početi od kokoši i jajeta,(dakle,uvjetovanost jezika i njegov utjecaj na naš um ćemo ostaviti po strani,)već ćemo početi od same ideje koja se javlja u nečijoj glavi.Ideja ili osjećaj prolazi kroz prvu magijsku metamorfozu-pretvaranje u materiju,u našem slučaju,priču,mit,narativnu formu.Kada čitatelj ili primatelj te materijalizirane forme dolazi do danih mu podataka,ta se ista forma prevodi i uobličava unutar tokovina svjesti čitatelja koja se razlikuje od svijesti naratora,samim time,narativna forma dobiva drugačiji oblik,a i tumačenje.Kako na svijetu mitsku narativnu formu prima istodobno ogroman broj pojedinca s različitim razinama svijesti,ona se raspršuje u mozaik i krhotine zrcala koje sa svakog ugla bacaju drugačije svjetlo na problematiku tumačenja određenog simbola.Poput promatranja jednog predmeta iz raznih kutova sobe.Niti jedna perspektiva nije netočna,ali je svaka sasvim sigurno nepotpuna.
*Termin arhetip prvi je upotrijebio psihoanalitičar Carl Gustav Jung,a sama riječ potječe od grčkih riječi arkhaios-star i typos-oblik.Sam se Jung također bavio proučavanjem mitova i podsvijesti za koju je vjerovao da je kolektivna,tj. u pitanju je psihički sloj zajednički svim ljudima unutar kojeg se nalazi zajedničko iskustvo ljudskoga roda.
* mitskim arhetipom možemo nazvati skup određenih idejnih vrijednosti ujedinjenih u jedan misaoni koncept koji se kao takav provlači kroz mitove,priče i vjerovanja određenih naroda u točno određenom društveno oblikovanom i dogovorenom dogmatičnom obliku.
*Strukturalizam se javlja tokom 60-tih godina,a bavi se,osim raščlanjivanjem jedinica na čestice,također i proučavanjem i analizom tih čestica,te ispitivanjem njihovog međusobnog odnosa i utjecaja. Ovoj je školi idejno blizak ruski formalizam čiji je najznačajniji predstavnik Roman Jakobson,a na njih se nadovezuje dekonstrukcija koja se javlja oko desetak godina kasnije. (J.Lacan,J.Derrida)
Nakon lingvistike,te analize i kritike jezika,ovi se pravci polako uvlače u teoriju povijesti pisane riječi,dakle,književnosti,a na koncu polako i u samu kulturnu antropologiju,jer,ako jezik uvjetuje shvaćanje okolnog svijeta,jezik je temelj pisane povijesti i fiktivnih ljudskih umotvorina,a one su,na kraju krajeva,dokaz postojanja naše kulture,od svojih drevnih neuhvatljivih dana pa sve do sadašnjosti. Ovaj se tekst bavi “opasnim” česticama, odnosno, arhetipovima koji proganjaju našu povijest i navode nas i danas,kao nekoć naše pretke, da previđamo korijen nečega što smo uzeli zdravo za gotovo,a zapravo je temeljeno na nekoj drevnoj zabludi.
Mon Apr 27, 2009 6:56 pm by MooNShADoW
» Kaladont
Wed Apr 15, 2009 9:19 pm by Dardemore
» Irina i Storm
Tue Apr 14, 2009 8:55 pm by Dardemore
» the Scorpions
Tue Apr 14, 2009 1:22 am by elfen lied
» Avantasia
Mon Apr 13, 2009 11:24 pm by Dardemore
» now playing
Mon Apr 13, 2009 7:45 pm by Dardemore
» spaaamm
Mon Apr 13, 2009 7:43 pm by Dardemore
» Univerzalna pojavnost i koresponedcija presvetog broja sedam
Mon Apr 13, 2009 4:54 pm by tehuti
» Alogia
Mon Apr 13, 2009 2:07 pm by elfen lied