Topic posvećen postovima na temu nerazjašnjenih,nedokazivih i hipotetskih kultova drevnih vremena.
TRAŽEĆI PROMETEJA
Definicija mitskih ekvivalenata
Mitski ekvivalent jest koncept unutar neke mitologije koji u nekoj drugoj mitologiji ima svoju sličnu ili istu verziju.U nedostatku podataka na ovu temu,navest ću svoju osobnu podjelu mitskih ekvivalenata.Tako ja razlikujem;
Simbolički ili doslovni mitski ekvivalent- u pitanju je mitski ekvivalent kod kojeg postoji vrlo mala razlika unutar mitologija u kojima se pojavljuje, te ga je vrlo lako prepoznati,usprkos najvjerojatnije različitom imenu,po nekom konkretnom činu ili simbolu.
Semantički ili metaforički mitski ekvivalent jest koncept koji je, prelazeći iz jedne mitologije u drugu zbog raznih socijalnih i društvenih razloga podlegao velikoj transformaciji i iznimno se promijenio te ga je možda teže identificirati ukoliko se ne primijeni dublje izučavanje simbolike,etimologije ili značenja koje je taj koncept imao ili dobio u dotičnim sustavima vjerovanja.
Dakako da jedan koncept može imati svoj simbolički i semantički ekvivalent istodobno.Uzmimo,primjerice,slavenskog boga Peruna. Njegov doslovni,tj. simbolički mitski ekvivalent jest baltički Perkunas ili skandinavski Thor, i to na temelju samog imena kao i simbola pridruženog tome božanstvu, odnosno, grmljavini.
S druge strane,rijetki će primijetiti da bi semantički ili metaforički ekvivalent ovoga boga koji je vrhovno božanstvo slavenskog panteona i prema grčkim i rimskim navodima njegovo se ime ne spominje, zapravo bio jugo-istočni bog otac,dakle,Zeus,Marduk,pa čak i Jahve,koji su također i gromovnici,ali i bogovi očevi,što nije slučaj Thora, ali jest finskog Ukka. Dakle,prema prvom kriteriju, svi su ovi bogovi mitski ekvivalenti,dok prema drugom,Thor je očito uljez.U daljnjem tekstu bavit ću se problematikom mitskih ekvivalenata u okvirima, dakako, glavnih tema kojima se bavi ovaj tekst.
Lingvistika i etimologija mita o Prometeju
Nekoliko je mogućih objašnjenja za etimologiju njegovog imena. Vjerojatno najčešće pronalažen podatak spominje grčku riječ promanthano koja bi u prijevodu značila nešto kao predumišljaj, dakle, pronicljivost, nagovijest. Ipak,dublja istraživanja ukazuju na moguće praindoeuropske korijene riječi koji upućuju da podrijetlo ipak treba tražiti u drevnim Vedama,u riječi "pie" od koje potječe glagol pra math (ukrasti), dakle, pramathyus, lopov,također i pramantha, oruđe uz pomoć kojeg se palila vatra.
O ovom potonjem značenju,gospoda Kuhn i Seinthal daju drugačije objašnjenje za nastanak samoga mita,upućujući na moguću zabunu koja je zamijenila slične riječi za krađu kao i trljanje od kojeg nastaje vatra,te je priča zato postala „krađa vatre“.
Upravo zbog ovakvog forsiranja,mit o Prometeju smatra se isključivo mitom o vatri,iako je on bio začinjavac i mnogih drugih ljudskih vještina.Prema slavenskoj mitologiji i jezicima također se može pronaći nešto slično.U imenu boga vatre Svarog,nalazi se korijen riječi „var“,što znači plamen,no moguće je da je u pitanju i riječ „vor“ što znači lopov.Bez obzira je li riječ o zabuni u račvanju indoeuropskih jezika ili samo o asocijativnom jeziku naših predaka koji su možda vatru namjerno i povezivali s nečim prevrtljivim,dvojakim ili kriminalnim,odatle je niknuo jedan od najljepših indoeuropskih mitova.Iako i drugi, izvaneuropski narodi poznaju mit o krađi vatre, kod njih se sam koncept prilično razlikuje pa ih ovdje nećemo doticati.
Indijska mitologija također spominje mit o „krađi vatre“ koju je počinio bog Matarigvan, vedski ekvivalent grčkog Prometeja,iako je ovdje vatra personificirana u liku boga Agnija. Sličan trag „krađe boga vatre“ možemo pratiti kroz skandinavsku mitologiju. Loki „ubija“ boga svjetlosti,Baldera i odvlači ga u svijet mrtvih, što se također može shvatiti kao krađa svjetlosti od bogova.U slavenskoj mitologiji Ognjeni Jarilo,sin Perunov, na zemlji je odgajan od Perunovog neprijatelja Velesa,starijeg boga i predstavlja konačni mir između njih dvojice,bez obzira na kristijaniziranu verziju priče u kojoj Jarilo ubija zmiju (Velesa). Prema ovome možemo zaključiti da je personifikacija ukradenog plamena u liku jednog od bogova koji je vrhovnome bogu sin zapravo indoeuropski koncept,a ne kako se dugo mislilo, kristijanizacija indoeuropske mitologije.Jedino što kršćanstvo ne dopušta jest ideja da je sin jednako drag i vrhovnom bogu i njegovom „neprijatelju“,te da im služi kao ravnoteža i pomirenje, već naglašava finalnu bitku i uništenje.(Toliko o barbarskim poganskim religijama koje vjeruju u pomirenje među zavađenim bogovima i tolerantnom i miroljubivom kršćanstvu koje ga pobija i smatra herezom,te preferira uništenje.)
Etimološka opreka Kuhnu u novijim stavovima sumerologa
Iako je najčešći dosadašnji stav većine sumerologa bio kako su oni zaseban,izoliran narod koji se ne može otvoreno povezati s drugima,te se njihov jezik tretirao kao poseban fenomen,neki noviji sumerolozi počeli su sve češće zastupati tezu o tzv. Proto-jeziku,te mogućoj gramatičkoj,ali i mitološkoj srodnosti Sumerana i Indoeuropljana.Sumerski jezik,kao aglutinacijski, sastoji se od mnoštva čestica,a analiza riječi i značenja najbolje se dobija razbijanjem fraze na čestice i zasebnim prijevodima tih dijelova.Stari,tzv. ergativni jezici poznaju rečeničnu formu u obliku Subjekt/objekt/predikat,što znači da je poredak riječi takav da objekt dolazi prije predikata,kao i subjekt,ukoliko ga rečenica ima.Sam sumerski je,prije kontakta sa semitskim jezicima i prije doseljenja na područje Mezopotamije, posjedovao i kombinaciju poretka pridjev/genitiv/imenica,što je ostalo vidljivo u pisanoj formi(imenima nekih bogova).Isto tako,u mnogim starim jezicima nije postojala distinkcija između pridjeva i imenice,a sama se imenica u sumerskom uglavnom tvori od atributne osnovice(nikad od glagolske što nije rijetko u modernijim jezicima).Dakle,nije neprirodno pretpostaviti da je Zu-Az-ag- gospodar vatra nosi- moguće prevesti kao gospodar Vatronoša,kao i Az-az-el,vatra bog,što nije neprirodan poredak riječi u sumerskom jeziku,iako bi u mnogima možda bio. Također,sumerski glagoli ne poznaju lica,ona se najvjerojatnije raspoznaju iz konteksta rečenice,tako da,recimo,ag,može značiti i nositi,nosim,nosiš i sl.Rodovi također ne postoje,osim podjele na živo i neživo.
Semantički mitski ekvivalent-Azatoth/Azazoth-ime često pronalaženo u grimorijima za gospodara pakla.U pitanju je sinkretički križanac.Azag,Azazel i Prometej stariji su oblici bogova koji ljudima donose moć i znanje.Ono što je za plemenska društva bila vatra,za visoke je civilizacije knjiga,pisana riječ,magija,simbol.Samaritanska mitologija tako spominje donosioca Knjige znakova.U egipatskoj mitologiji donosioc magije i knjige znanja ljudima jest Toth.Samim time, Azatoth bi mogao sasvim logično biti izjednačavanje mitskih ekvivalenata po semantičkom kriteriju,prelazak vatre u znanje,pisanu riječ,magiju,vještine svojstvene visokim civilizacijama.lova.
Tako smo već vidjeli značenje imena Azag(az-vatra,ag.nositi),ali i Azazael (naime, sumerske su riječi često bile kratke,no nije bilo neuobičajeno da se riječ ponovi dva puta u govoru,što bi objasnilo az-az,što je u stvari jednostavno az,jedna od riječi za vatru. Dakle,Az El jest bog vatre.)Ukoliko je Kuhnova teza točna,te je mit o Vatronoši nastao pogreškom u račvanju indoeuropskih jezika, kako to da se koncept tog božanstva može naći u etimologiji mitova naroda mnogo starijeg od Indoeuropljana?
Vjerojatnija je teza da je ovaj mitski koncept bio sastavni dio proto-euroazijske mitologije,a možda i proto-lemurijske.S obzirom da su u pitanju moji proizvoljni termini,bio bi red da se izjasnim. Pod pojmom proto-lemurijska(po nazivu nekadašnjeg zajedničkog kontinenta koji se raspao na više dijelova) mitologija ja podrazumijevam neku početnu mitologiju homo sapiensa koju je teško danas čak i pogoditi.
TRAŽEĆI PROMETEJA
Definicija mitskih ekvivalenata
Mitski ekvivalent jest koncept unutar neke mitologije koji u nekoj drugoj mitologiji ima svoju sličnu ili istu verziju.U nedostatku podataka na ovu temu,navest ću svoju osobnu podjelu mitskih ekvivalenata.Tako ja razlikujem;
Simbolički ili doslovni mitski ekvivalent- u pitanju je mitski ekvivalent kod kojeg postoji vrlo mala razlika unutar mitologija u kojima se pojavljuje, te ga je vrlo lako prepoznati,usprkos najvjerojatnije različitom imenu,po nekom konkretnom činu ili simbolu.
Semantički ili metaforički mitski ekvivalent jest koncept koji je, prelazeći iz jedne mitologije u drugu zbog raznih socijalnih i društvenih razloga podlegao velikoj transformaciji i iznimno se promijenio te ga je možda teže identificirati ukoliko se ne primijeni dublje izučavanje simbolike,etimologije ili značenja koje je taj koncept imao ili dobio u dotičnim sustavima vjerovanja.
Dakako da jedan koncept može imati svoj simbolički i semantički ekvivalent istodobno.Uzmimo,primjerice,slavenskog boga Peruna. Njegov doslovni,tj. simbolički mitski ekvivalent jest baltički Perkunas ili skandinavski Thor, i to na temelju samog imena kao i simbola pridruženog tome božanstvu, odnosno, grmljavini.
S druge strane,rijetki će primijetiti da bi semantički ili metaforički ekvivalent ovoga boga koji je vrhovno božanstvo slavenskog panteona i prema grčkim i rimskim navodima njegovo se ime ne spominje, zapravo bio jugo-istočni bog otac,dakle,Zeus,Marduk,pa čak i Jahve,koji su također i gromovnici,ali i bogovi očevi,što nije slučaj Thora, ali jest finskog Ukka. Dakle,prema prvom kriteriju, svi su ovi bogovi mitski ekvivalenti,dok prema drugom,Thor je očito uljez.U daljnjem tekstu bavit ću se problematikom mitskih ekvivalenata u okvirima, dakako, glavnih tema kojima se bavi ovaj tekst.
Lingvistika i etimologija mita o Prometeju
Nekoliko je mogućih objašnjenja za etimologiju njegovog imena. Vjerojatno najčešće pronalažen podatak spominje grčku riječ promanthano koja bi u prijevodu značila nešto kao predumišljaj, dakle, pronicljivost, nagovijest. Ipak,dublja istraživanja ukazuju na moguće praindoeuropske korijene riječi koji upućuju da podrijetlo ipak treba tražiti u drevnim Vedama,u riječi "pie" od koje potječe glagol pra math (ukrasti), dakle, pramathyus, lopov,također i pramantha, oruđe uz pomoć kojeg se palila vatra.
O ovom potonjem značenju,gospoda Kuhn i Seinthal daju drugačije objašnjenje za nastanak samoga mita,upućujući na moguću zabunu koja je zamijenila slične riječi za krađu kao i trljanje od kojeg nastaje vatra,te je priča zato postala „krađa vatre“.
Upravo zbog ovakvog forsiranja,mit o Prometeju smatra se isključivo mitom o vatri,iako je on bio začinjavac i mnogih drugih ljudskih vještina.Prema slavenskoj mitologiji i jezicima također se može pronaći nešto slično.U imenu boga vatre Svarog,nalazi se korijen riječi „var“,što znači plamen,no moguće je da je u pitanju i riječ „vor“ što znači lopov.Bez obzira je li riječ o zabuni u račvanju indoeuropskih jezika ili samo o asocijativnom jeziku naših predaka koji su možda vatru namjerno i povezivali s nečim prevrtljivim,dvojakim ili kriminalnim,odatle je niknuo jedan od najljepših indoeuropskih mitova.Iako i drugi, izvaneuropski narodi poznaju mit o krađi vatre, kod njih se sam koncept prilično razlikuje pa ih ovdje nećemo doticati.
Indijska mitologija također spominje mit o „krađi vatre“ koju je počinio bog Matarigvan, vedski ekvivalent grčkog Prometeja,iako je ovdje vatra personificirana u liku boga Agnija. Sličan trag „krađe boga vatre“ možemo pratiti kroz skandinavsku mitologiju. Loki „ubija“ boga svjetlosti,Baldera i odvlači ga u svijet mrtvih, što se također može shvatiti kao krađa svjetlosti od bogova.U slavenskoj mitologiji Ognjeni Jarilo,sin Perunov, na zemlji je odgajan od Perunovog neprijatelja Velesa,starijeg boga i predstavlja konačni mir između njih dvojice,bez obzira na kristijaniziranu verziju priče u kojoj Jarilo ubija zmiju (Velesa). Prema ovome možemo zaključiti da je personifikacija ukradenog plamena u liku jednog od bogova koji je vrhovnome bogu sin zapravo indoeuropski koncept,a ne kako se dugo mislilo, kristijanizacija indoeuropske mitologije.Jedino što kršćanstvo ne dopušta jest ideja da je sin jednako drag i vrhovnom bogu i njegovom „neprijatelju“,te da im služi kao ravnoteža i pomirenje, već naglašava finalnu bitku i uništenje.(Toliko o barbarskim poganskim religijama koje vjeruju u pomirenje među zavađenim bogovima i tolerantnom i miroljubivom kršćanstvu koje ga pobija i smatra herezom,te preferira uništenje.)
Etimološka opreka Kuhnu u novijim stavovima sumerologa
Iako je najčešći dosadašnji stav većine sumerologa bio kako su oni zaseban,izoliran narod koji se ne može otvoreno povezati s drugima,te se njihov jezik tretirao kao poseban fenomen,neki noviji sumerolozi počeli su sve češće zastupati tezu o tzv. Proto-jeziku,te mogućoj gramatičkoj,ali i mitološkoj srodnosti Sumerana i Indoeuropljana.Sumerski jezik,kao aglutinacijski, sastoji se od mnoštva čestica,a analiza riječi i značenja najbolje se dobija razbijanjem fraze na čestice i zasebnim prijevodima tih dijelova.Stari,tzv. ergativni jezici poznaju rečeničnu formu u obliku Subjekt/objekt/predikat,što znači da je poredak riječi takav da objekt dolazi prije predikata,kao i subjekt,ukoliko ga rečenica ima.Sam sumerski je,prije kontakta sa semitskim jezicima i prije doseljenja na područje Mezopotamije, posjedovao i kombinaciju poretka pridjev/genitiv/imenica,što je ostalo vidljivo u pisanoj formi(imenima nekih bogova).Isto tako,u mnogim starim jezicima nije postojala distinkcija između pridjeva i imenice,a sama se imenica u sumerskom uglavnom tvori od atributne osnovice(nikad od glagolske što nije rijetko u modernijim jezicima).Dakle,nije neprirodno pretpostaviti da je Zu-Az-ag- gospodar vatra nosi- moguće prevesti kao gospodar Vatronoša,kao i Az-az-el,vatra bog,što nije neprirodan poredak riječi u sumerskom jeziku,iako bi u mnogima možda bio. Također,sumerski glagoli ne poznaju lica,ona se najvjerojatnije raspoznaju iz konteksta rečenice,tako da,recimo,ag,može značiti i nositi,nosim,nosiš i sl.Rodovi također ne postoje,osim podjele na živo i neživo.
Semantički mitski ekvivalent-Azatoth/Azazoth-ime često pronalaženo u grimorijima za gospodara pakla.U pitanju je sinkretički križanac.Azag,Azazel i Prometej stariji su oblici bogova koji ljudima donose moć i znanje.Ono što je za plemenska društva bila vatra,za visoke je civilizacije knjiga,pisana riječ,magija,simbol.Samaritanska mitologija tako spominje donosioca Knjige znakova.U egipatskoj mitologiji donosioc magije i knjige znanja ljudima jest Toth.Samim time, Azatoth bi mogao sasvim logično biti izjednačavanje mitskih ekvivalenata po semantičkom kriteriju,prelazak vatre u znanje,pisanu riječ,magiju,vještine svojstvene visokim civilizacijama.lova.
Tako smo već vidjeli značenje imena Azag(az-vatra,ag.nositi),ali i Azazael (naime, sumerske su riječi često bile kratke,no nije bilo neuobičajeno da se riječ ponovi dva puta u govoru,što bi objasnilo az-az,što je u stvari jednostavno az,jedna od riječi za vatru. Dakle,Az El jest bog vatre.)Ukoliko je Kuhnova teza točna,te je mit o Vatronoši nastao pogreškom u račvanju indoeuropskih jezika, kako to da se koncept tog božanstva može naći u etimologiji mitova naroda mnogo starijeg od Indoeuropljana?
Vjerojatnija je teza da je ovaj mitski koncept bio sastavni dio proto-euroazijske mitologije,a možda i proto-lemurijske.S obzirom da su u pitanju moji proizvoljni termini,bio bi red da se izjasnim. Pod pojmom proto-lemurijska(po nazivu nekadašnjeg zajedničkog kontinenta koji se raspao na više dijelova) mitologija ja podrazumijevam neku početnu mitologiju homo sapiensa koju je teško danas čak i pogoditi.
Mon Apr 27, 2009 6:56 pm by MooNShADoW
» Kaladont
Wed Apr 15, 2009 9:19 pm by Dardemore
» Irina i Storm
Tue Apr 14, 2009 8:55 pm by Dardemore
» the Scorpions
Tue Apr 14, 2009 1:22 am by elfen lied
» Avantasia
Mon Apr 13, 2009 11:24 pm by Dardemore
» now playing
Mon Apr 13, 2009 7:45 pm by Dardemore
» spaaamm
Mon Apr 13, 2009 7:43 pm by Dardemore
» Univerzalna pojavnost i koresponedcija presvetog broja sedam
Mon Apr 13, 2009 4:54 pm by tehuti
» Alogia
Mon Apr 13, 2009 2:07 pm by elfen lied