Moj tekst s Gejdisa,muahahah
IKONE DEMONOLOGIJE I BARJACI POSTMODERNIZMA
Makedonska fantastika;
Slavko Janevski
Rođen 11. 01. 1920-te u Skopju, umro 2000. Poznat kao urednik mnogih književnih časopisa (Nov den, Sovremenost, Horizont) i iznimno raznovrstan pisac(pjesnik, prozaist, dramaturg).
Ovaj nevjerojatni fantastičar se, kako piše u jednom radu koji proučava njegova djela i mitske koncepte u njima, dosljedno pridržavao mota da se povijest jednog naroda ne doznaje isključivo kroz zapise i činjenice, već i kroz legende, mitove i priče, te da narodna predaja ima korijenje koji su dublji nego sam život. Shvaćanja mitologije kao "psihologije naroda" unutar čijih se metaforičkih koncepata kriju mišljenja, shvaćanja, društveni odnosi i društvena stratifikacija jednog naroda kao i svi fenomeni ljudske psihe, emocija i strahova, Slavko Janevski upotrebljava mitske koncepte i svojevrsnu mitopoetiku unutar svih svojih djela, čak i onih koji se ne bi mogli smatrati fantastikom.U njegovim pričama i romanima isprepliću se stvarnost i mitovi i to na taj način da se čini kako ne postoji ništa „realnije od mita, niti fantastičnije od stvarnosti“.(citat)Uviđajući u mitu ne samo povijesno-psihološku vrijednost, već svojevrsnu bezvremensku aktualnost, on, kao mnogi mitolozi, ističe važnost mitologije u suvremenom društvu i mogućnost da se mijenjanjem mitskih koncepata iz najranije kolektivne podsvijesti čovječanstva utječe na budućnost svijesti ljudskoga roda. Samim time, ne priklanja se ideji o degradaciji mitologije i njene suprotnosti s realizmom koja je trend ne samo u općenitoj, već i fantastičnoj književnosti, te se ne boji progovarati kroz ovaj najiskonskiji simbolizam ljudskoga roda koji je prapočelo svake umjetnosti i ljudske djelatnosti. Karakteristični elementi makedonske fantastike mogu se pronaći i u njegovom stilu, kao i u stilovima nekih drugih velikana književne fantastike, ali zanimljivo, voljela bih povući paralelu s makedonskim glazbenim darkwave/ gothic pokretom koji je započeo u 80-tima i predstavio se u nekoliko valova i danas poznatim bendovima kao što su Mizar, Anastasija, Kismet, Alexandria, Vermilion Deviate i sl. iz čije se poezije mogu iščupati svojevrsna zajednička svojstva unikatnog shvaćanja i izražavanja unutar područja fantastike karakterističnog za narod zemlje mojeg podrijetla:)
Izraženi elementi nadrealizma, ekspresionizma, miješanje osjetila, izrazito antropomorfiziranje prirode, sinestezija, te mitiziranje i mistificiranje izražavanja. Mitopoetika i prizvuk drevnog u stilu pisanja koji je gotovo religijsko-mističan, karakteristični naslovi priča koji zvuče ili kao nadrealističke složenice (Pasje raspeće, Mirakuli grozomore, Gospodar vječnog psa,Alkemijska ruža...) ili kao naslovi iznimno drevnih, starovremenskih djela. (Slovo o zmiji, Legije svetog Adofonisa...)te korištenje staroslavenskih izraza i anahronizama u samom stilu pisanja.
(Primjeri; …tvojta duša gladna e za šepot…tolku slepi oči za pogled žedni se…taa se smee kako zorite nebudni…nišani gore v nebo i zamolkni vo tišina…gradot e nem na moite povici…stanavme lovci na nevidlivi zborovi, istekuvam…)
Tvoja duša gladuje za šaptom...toliko slijepih očiju žeđa za pogledom... ona se smije poput nebudne zore...nišani gore u nebo i umukni u tišinu...grad je nijem na moje povike...postali smo lovci na nevidljive riječi, istječem...Mizar
Vermilion Deviate; (ostanav da igram so kapka svetla noќ, vo gradot na ludite…ostao sam da se igram s kapljom svijetle noći u gradu ludih...)
(…v crvjalnik sušt ne spušti sred zmiji i škorpiji- Anastasija)
(Na rekah vavilonskih...)
S. Janevski; (prijevod B. Pavlovskog)
Ratnici ostaviše svoje oči na bojištu i svatko se s po jednim ugojenim orlom na tjemenu naseli kraj dvaju jezera...
S neba padaše snijeg poput prhuti s divovske glave bez ušesa, led sa zubima lasice kidaše maglene žile...
Pod beživotnim žilama oborena stabla sklonio se očaj i sazidao crnu kulu od svojih uspomena.
Susreo je i prepoznao čarobnjaka koji mu je svezao snove u uzao, odveo ga na nepostojeću kulu te ga strmoglavljivao u bezdane agonije. Čarobnjakove oči izgledale su kao dvije sklupčane zmije.
Mogle su skočiti s lica sa stotinama bora i zariti mu zube u grlo.
Zanimljivo, dok je hrvatska moderna fantastika, počevši od fantastičara 70-tih iznimno popularno-suvremeno pisana,( što je nastavljena tradicija i hrvatskog fantasyja ), dakle, zapadni Balkanci pišu lokalnim, vulgarnim, modernim i popularnim jezikom, priče su ili iznimno suvremene tematike ili prepjevi sadržaja stranih djela ovog žanra, makedonski fantastičari njeguju arhaično, mitološko i gotovo religijsko pisanje s izraženim elementima ekspresionizma, nadrealizma i mitopoetike.
Poznatija djela S. Janevskog ; Trilogija Mirakuli grozomore,(Legije svetog Adofonisa, Pasje raspeće, Čekajući kugu) Čudotvorci, Iza tajnih vrata, Devet kerubinovih stoljeća...
Trilogija Mirakuli grozomore pripovijest je o četrnaestom stoljeću u makedonskom selu Kukulino,(koje se nalazi na pupku Zemlje)viđena kroz oči vampira Borčila.U prvoj knjizi selo opsjedaju legioni Sv.Adofonisa koji je navodno štakorski vođa(knjiga počinje s najezdom štakora) utjelovljen u ljudskome tijelu i njegove žene vještice Rahile.U sljedećih stotinu godina,osim Kuge,selo će iznenaditi i prodor Osmanlija na makedonski teritorij.Promatrajući zbivanja,Borčilo se prisjeća i svojeg života.Već je stoljećima vampir, sudjelovao je u gusarskim pohodima i putovao svijetom.Iako su okviri pripovijesti geografski i povijesno točni,priča je ipak smještena u mitski krajolik, viđena kroz oči nemrtvog pripovijedača,što nameće pitanje je li Makedonija o čijoj povijesti priča Janevski uistinu ova koju ljudi našega svijeta poznaju ili možda neka alternativna, paralelna fantazmagorija?
Vlada Urošević (1934- )
Autor kojeg volim nazivati balkanskim Borgesom, profesor na Filozofskom fakultetu u Skopju, predavao i na pariškoj Sorbonni. Osim književnošću, bavio se i književnom kritikom i esejistikom. (Njegova teoretičarska knjiga o fantastici; Demoni i galaksije), pisao je romane, priče, pjesme, putopise, eseje i znanstvene radove.
Djela; Znaci, Lov na jednoroge, Okus bresaka, Dvorski pjesnik u stroju za letenje, Aldebaran, Mitska os svijeta, Demoni i galaksije, Sanjač i praznina, Hipnopolis...
Njegov roman Okus bresaka njegovo je najpoznatije djelo.U pitanju je priča pisana jezikom pripovjedača,(mladića i djevojke koji se nikada ne upoznaju,iako imaju osjećaj da se oduvijek znaju,)koji imaju vrlo zanimljivu percepciju stvarnosti. Zapravo,gotovo da se poistovjećuju sa zemljom,vremenom i bogovima.Završetak romana gdje arheolog primjećuje da je djevojčin lik iznimno sličan liku na kovanici koju su pronašli, možda i sugerira nešto slično.
Priče makedonske fantastike priče su koje pokazuju stanovitu sličnost s opusom Borgesa i Lorda Dunsanyja. U kojima Prilika i Sudbina igraju šah s figurama bogova, susreću se ljudi iz različitih vremena, Rimbaud pronalazi egipatsku kulu s čijeg se vrha vidi svijet, a nepoznati pjesnik prodire u svijest kule razrušene od Saracena u kojoj se uvijek ponavlja isti prizor njihovog napada, duhovi oslijepljenih Samuilovih vojnika vraćaju se svakih deset godina na Belasicu ne bi li uz pomoć cvjetova ivanjskog cvijeća progledali, ohridske ikone sadrže kabalističke i hermeneutičke magijske simbole, dok Amerikanci lete iznad Balkana tokom Drugog rata, u makedonskoj zabiti se odigrava ritual kulta Mitre u ostacima drevnog hrama, vampiri i alkemičar Calid ibn Yazid imaju veze s potresom 1963., vračara uzgaja drvo u čijem se korijenu nalazi po jedno srce mrtvih,prelijepa boginja Sotona krije se iza ikona bogorodice u pravoslavnim crkvama, a na kostima kitova nalazi se poruka o tajni Atlantide...
Neki noviji pisci fantastike zastupljeni u zbirci profesora B. Pavlovskog, antologije makedonskih fantastičnih priča "Gospodari labirinta" (koja mi je poslužila za podatke o bibliografiji i biografiji pojedinih pisaca;) Bogomil Đuzel, Ljiljana Beleva, Gordana Mihailova-Bošnakoska, Zoran Kovačevski, Vase Mančev, Katica Ćulavkova, Aleksandar Prokopiev, Kim Mehmeti...
Ono što je vrlo zanimljivo u makedonskoj književnosti jest zapravo apsolutni nedostatak fantasyja.Uistinu, niti ja niti moji prijatelji koji ondje žive nisu čuli za makedonsku tipično fantasy knjigu.Jest da poznajem djevojku koja trenutačno piše fantastični roman,ali u pitanju je također pripovijest o Makedoniji negdje oko 19./20. stoljeća,no s okvirnim konceptima slavenske mitologije prožete narodnim običajima. Ono što ovdje imamo jest fascinantan primjer „autentičnog fantastičnog izražaja“ koji se odbija mjeriti prema stranim nametnutim kriterijima.Kako sada stvari stoje,Makedonija nema namjeru dati svoju verziju Tolkiena ili Martina.Na svu sreću!
IKONE DEMONOLOGIJE I BARJACI POSTMODERNIZMA
Makedonska fantastika;
Slavko Janevski
Rođen 11. 01. 1920-te u Skopju, umro 2000. Poznat kao urednik mnogih književnih časopisa (Nov den, Sovremenost, Horizont) i iznimno raznovrstan pisac(pjesnik, prozaist, dramaturg).
Ovaj nevjerojatni fantastičar se, kako piše u jednom radu koji proučava njegova djela i mitske koncepte u njima, dosljedno pridržavao mota da se povijest jednog naroda ne doznaje isključivo kroz zapise i činjenice, već i kroz legende, mitove i priče, te da narodna predaja ima korijenje koji su dublji nego sam život. Shvaćanja mitologije kao "psihologije naroda" unutar čijih se metaforičkih koncepata kriju mišljenja, shvaćanja, društveni odnosi i društvena stratifikacija jednog naroda kao i svi fenomeni ljudske psihe, emocija i strahova, Slavko Janevski upotrebljava mitske koncepte i svojevrsnu mitopoetiku unutar svih svojih djela, čak i onih koji se ne bi mogli smatrati fantastikom.U njegovim pričama i romanima isprepliću se stvarnost i mitovi i to na taj način da se čini kako ne postoji ništa „realnije od mita, niti fantastičnije od stvarnosti“.(citat)Uviđajući u mitu ne samo povijesno-psihološku vrijednost, već svojevrsnu bezvremensku aktualnost, on, kao mnogi mitolozi, ističe važnost mitologije u suvremenom društvu i mogućnost da se mijenjanjem mitskih koncepata iz najranije kolektivne podsvijesti čovječanstva utječe na budućnost svijesti ljudskoga roda. Samim time, ne priklanja se ideji o degradaciji mitologije i njene suprotnosti s realizmom koja je trend ne samo u općenitoj, već i fantastičnoj književnosti, te se ne boji progovarati kroz ovaj najiskonskiji simbolizam ljudskoga roda koji je prapočelo svake umjetnosti i ljudske djelatnosti. Karakteristični elementi makedonske fantastike mogu se pronaći i u njegovom stilu, kao i u stilovima nekih drugih velikana književne fantastike, ali zanimljivo, voljela bih povući paralelu s makedonskim glazbenim darkwave/ gothic pokretom koji je započeo u 80-tima i predstavio se u nekoliko valova i danas poznatim bendovima kao što su Mizar, Anastasija, Kismet, Alexandria, Vermilion Deviate i sl. iz čije se poezije mogu iščupati svojevrsna zajednička svojstva unikatnog shvaćanja i izražavanja unutar područja fantastike karakterističnog za narod zemlje mojeg podrijetla:)
Izraženi elementi nadrealizma, ekspresionizma, miješanje osjetila, izrazito antropomorfiziranje prirode, sinestezija, te mitiziranje i mistificiranje izražavanja. Mitopoetika i prizvuk drevnog u stilu pisanja koji je gotovo religijsko-mističan, karakteristični naslovi priča koji zvuče ili kao nadrealističke složenice (Pasje raspeće, Mirakuli grozomore, Gospodar vječnog psa,Alkemijska ruža...) ili kao naslovi iznimno drevnih, starovremenskih djela. (Slovo o zmiji, Legije svetog Adofonisa...)te korištenje staroslavenskih izraza i anahronizama u samom stilu pisanja.
(Primjeri; …tvojta duša gladna e za šepot…tolku slepi oči za pogled žedni se…taa se smee kako zorite nebudni…nišani gore v nebo i zamolkni vo tišina…gradot e nem na moite povici…stanavme lovci na nevidlivi zborovi, istekuvam…)
Tvoja duša gladuje za šaptom...toliko slijepih očiju žeđa za pogledom... ona se smije poput nebudne zore...nišani gore u nebo i umukni u tišinu...grad je nijem na moje povike...postali smo lovci na nevidljive riječi, istječem...Mizar
Vermilion Deviate; (ostanav da igram so kapka svetla noќ, vo gradot na ludite…ostao sam da se igram s kapljom svijetle noći u gradu ludih...)
(…v crvjalnik sušt ne spušti sred zmiji i škorpiji- Anastasija)
(Na rekah vavilonskih...)
S. Janevski; (prijevod B. Pavlovskog)
Ratnici ostaviše svoje oči na bojištu i svatko se s po jednim ugojenim orlom na tjemenu naseli kraj dvaju jezera...
S neba padaše snijeg poput prhuti s divovske glave bez ušesa, led sa zubima lasice kidaše maglene žile...
Pod beživotnim žilama oborena stabla sklonio se očaj i sazidao crnu kulu od svojih uspomena.
Susreo je i prepoznao čarobnjaka koji mu je svezao snove u uzao, odveo ga na nepostojeću kulu te ga strmoglavljivao u bezdane agonije. Čarobnjakove oči izgledale su kao dvije sklupčane zmije.
Mogle su skočiti s lica sa stotinama bora i zariti mu zube u grlo.
Zanimljivo, dok je hrvatska moderna fantastika, počevši od fantastičara 70-tih iznimno popularno-suvremeno pisana,( što je nastavljena tradicija i hrvatskog fantasyja ), dakle, zapadni Balkanci pišu lokalnim, vulgarnim, modernim i popularnim jezikom, priče su ili iznimno suvremene tematike ili prepjevi sadržaja stranih djela ovog žanra, makedonski fantastičari njeguju arhaično, mitološko i gotovo religijsko pisanje s izraženim elementima ekspresionizma, nadrealizma i mitopoetike.
Poznatija djela S. Janevskog ; Trilogija Mirakuli grozomore,(Legije svetog Adofonisa, Pasje raspeće, Čekajući kugu) Čudotvorci, Iza tajnih vrata, Devet kerubinovih stoljeća...
Trilogija Mirakuli grozomore pripovijest je o četrnaestom stoljeću u makedonskom selu Kukulino,(koje se nalazi na pupku Zemlje)viđena kroz oči vampira Borčila.U prvoj knjizi selo opsjedaju legioni Sv.Adofonisa koji je navodno štakorski vođa(knjiga počinje s najezdom štakora) utjelovljen u ljudskome tijelu i njegove žene vještice Rahile.U sljedećih stotinu godina,osim Kuge,selo će iznenaditi i prodor Osmanlija na makedonski teritorij.Promatrajući zbivanja,Borčilo se prisjeća i svojeg života.Već je stoljećima vampir, sudjelovao je u gusarskim pohodima i putovao svijetom.Iako su okviri pripovijesti geografski i povijesno točni,priča je ipak smještena u mitski krajolik, viđena kroz oči nemrtvog pripovijedača,što nameće pitanje je li Makedonija o čijoj povijesti priča Janevski uistinu ova koju ljudi našega svijeta poznaju ili možda neka alternativna, paralelna fantazmagorija?
Vlada Urošević (1934- )
Autor kojeg volim nazivati balkanskim Borgesom, profesor na Filozofskom fakultetu u Skopju, predavao i na pariškoj Sorbonni. Osim književnošću, bavio se i književnom kritikom i esejistikom. (Njegova teoretičarska knjiga o fantastici; Demoni i galaksije), pisao je romane, priče, pjesme, putopise, eseje i znanstvene radove.
Djela; Znaci, Lov na jednoroge, Okus bresaka, Dvorski pjesnik u stroju za letenje, Aldebaran, Mitska os svijeta, Demoni i galaksije, Sanjač i praznina, Hipnopolis...
Njegov roman Okus bresaka njegovo je najpoznatije djelo.U pitanju je priča pisana jezikom pripovjedača,(mladića i djevojke koji se nikada ne upoznaju,iako imaju osjećaj da se oduvijek znaju,)koji imaju vrlo zanimljivu percepciju stvarnosti. Zapravo,gotovo da se poistovjećuju sa zemljom,vremenom i bogovima.Završetak romana gdje arheolog primjećuje da je djevojčin lik iznimno sličan liku na kovanici koju su pronašli, možda i sugerira nešto slično.
Priče makedonske fantastike priče su koje pokazuju stanovitu sličnost s opusom Borgesa i Lorda Dunsanyja. U kojima Prilika i Sudbina igraju šah s figurama bogova, susreću se ljudi iz različitih vremena, Rimbaud pronalazi egipatsku kulu s čijeg se vrha vidi svijet, a nepoznati pjesnik prodire u svijest kule razrušene od Saracena u kojoj se uvijek ponavlja isti prizor njihovog napada, duhovi oslijepljenih Samuilovih vojnika vraćaju se svakih deset godina na Belasicu ne bi li uz pomoć cvjetova ivanjskog cvijeća progledali, ohridske ikone sadrže kabalističke i hermeneutičke magijske simbole, dok Amerikanci lete iznad Balkana tokom Drugog rata, u makedonskoj zabiti se odigrava ritual kulta Mitre u ostacima drevnog hrama, vampiri i alkemičar Calid ibn Yazid imaju veze s potresom 1963., vračara uzgaja drvo u čijem se korijenu nalazi po jedno srce mrtvih,prelijepa boginja Sotona krije se iza ikona bogorodice u pravoslavnim crkvama, a na kostima kitova nalazi se poruka o tajni Atlantide...
Neki noviji pisci fantastike zastupljeni u zbirci profesora B. Pavlovskog, antologije makedonskih fantastičnih priča "Gospodari labirinta" (koja mi je poslužila za podatke o bibliografiji i biografiji pojedinih pisaca;) Bogomil Đuzel, Ljiljana Beleva, Gordana Mihailova-Bošnakoska, Zoran Kovačevski, Vase Mančev, Katica Ćulavkova, Aleksandar Prokopiev, Kim Mehmeti...
Ono što je vrlo zanimljivo u makedonskoj književnosti jest zapravo apsolutni nedostatak fantasyja.Uistinu, niti ja niti moji prijatelji koji ondje žive nisu čuli za makedonsku tipično fantasy knjigu.Jest da poznajem djevojku koja trenutačno piše fantastični roman,ali u pitanju je također pripovijest o Makedoniji negdje oko 19./20. stoljeća,no s okvirnim konceptima slavenske mitologije prožete narodnim običajima. Ono što ovdje imamo jest fascinantan primjer „autentičnog fantastičnog izražaja“ koji se odbija mjeriti prema stranim nametnutim kriterijima.Kako sada stvari stoje,Makedonija nema namjeru dati svoju verziju Tolkiena ili Martina.Na svu sreću!
Mon Apr 27, 2009 6:56 pm by MooNShADoW
» Kaladont
Wed Apr 15, 2009 9:19 pm by Dardemore
» Irina i Storm
Tue Apr 14, 2009 8:55 pm by Dardemore
» the Scorpions
Tue Apr 14, 2009 1:22 am by elfen lied
» Avantasia
Mon Apr 13, 2009 11:24 pm by Dardemore
» now playing
Mon Apr 13, 2009 7:45 pm by Dardemore
» spaaamm
Mon Apr 13, 2009 7:43 pm by Dardemore
» Univerzalna pojavnost i koresponedcija presvetog broja sedam
Mon Apr 13, 2009 4:54 pm by tehuti
» Alogia
Mon Apr 13, 2009 2:07 pm by elfen lied